,,Nisu sva djeca odlikaši i ne moraju biti."

Sigurno ste nekada bili u situaciji kada ste imali puno obaveza oko škole ili ste se osjećali preopterećeno. I mi se same nekada osjećamo preopterećeno pa smo se zato odlučile danas pozabaviti temom ,,Opterećuje li nas škola previše?''. Htjele smo dobiti stručno mišljenje pa smo neka najćešća pitanja postavili Martini Jurmanović, stručnoj suradnici psihologinji u školi.

1. Mislite li da školski sustav previše opterećuje djecu i mlade?

Mislim da to jako ovisi o sposobnostima učenika, njihovoj motivaciji za učenje i okolini u kojoj se nalaze. Ima učenika koji teško savladavaju gradivo, kojima pada motivacija kada nisu uspješni i kojima možda u njihovoj okolini nema tko pomoći ili im ne zna pomoći. Vjerujem da je takvim učenicima jako teško i da sigurno osjećaju opterećenje. Ima i onih koji vrlo brzo usvoje nastavno gradivo pa imaju vremena i za ostale aktivnosti. Možda kad bi se njih pitalo jesu li previše opterećeni školskim sustavom bi odgovorili da nisu. Mislim da bi školski sustav trebao biti više usmjeren razvijanju potencijala u skladu s individualnim mogućnostima svakog učenika.

2. Koji razredi su najteži i najviše opterećuju mlade?

Nekako često u školi čujem da su to treći, peti i sedmi razred (oni neparni ) najteži. Treći jer se tada počinje ozbiljnije s gradivom, peti jer je prijelaz na predmetnu nastavu i sedmi jer učenici dobiju predmete kemiju i fiziku.

3. Kako roditelji najčešće reagiraju kada dijete dobije lošu ocjenu, odnosno kako bi trebali reagirati?

Čini mi se da su dosta često jako razočarani ocjenom manjom od odlične. Mislim da bi primjerena reakcija bila pitati pitanja slična ovima: Jesi li zadovoljan/zadovoljna tom ocjenom? Misliš li da si uložio/uložila dovoljno truda? Što misliš da si trebao/trebala napraviti drugačije? Što ćeš slijedeći puta napraviti drugačije?

4. Mislite li da kada roditelju viču na djecu zbog loše ocjene još više opterećuju djecu?

Razumijem da ljudi pa tako i roditelji nisu roboti i da ih često preplave razne emocije radi kojih mogu burno reagirati. I ja sam mama školaraca i prolazim kroz svakodnevne „borbe“ s njima. No smatram da vikanje nije rješenje i da bi si svaki roditelj trebao osvijestiti što vikanjem radi svojem djetetu. Kad to osvijesti trebao bi razmisliti o boljim načinima rješavanja problema loših ocjena.

5. Što učitelji mogu napraviti kako bi učenici bili manje opterećeni?

Koliko je to moguće, individualno se posvetiti učeniku i razvoju njegovih sposobnosti. Konkretno bodriti razvoj pojedinca – da sa svakim novim učenjem bude bolji nego što je bio jučer, nevezano uz to kakvi su učenici oko njega.

6. Kako motivirati djecu i mlade da uče?

Često učenici pitaju što ću dobiti ako naučim/dobijem 5. I mi smo vas u školi naučili nagrađivati ocjenama (ako sve dobro naučite i odgovorite dobit ćete 5)– to je vanjska motivacija. I ako sve ostane samo na vanjskoj motivaciji djeca i mladi možda neće htjeti učiti kad ih se za to neće nagrađivati. Iako mislim da je ponekad potrebno motivirati učenike na taj način, vjerujem da je unutarnja motivacija puno važnija. Što to znači? Razmislite kako se osjećate kad nešto naučite, kad nešto uspješno napravite, kad steknete novu vještinu, npr. naučite voziti bicikl… Kod mene je to uvijek jako pozitivan osjećaj. I to je nešto što dolazi iznutra - unutarnja motivacija. Možda bismo se više trebali usmjeriti na taj osjećaj koji se pojavi svaki put kad nešto novo naučimo. Neka nam on bude motivacija za daljnje učenje.

7. Što bi ste poručili roditeljima, učenicima i profesorima/profesoricama?

Formalno obrazovanje prođe. Iz njega probajte izvući najbolje što možete. Nisu sva djeca odlikaši i ne moraju biti. Bitno je da probaju dostići svoj maksimum i da pronađu nešto čime će se voljeti baviti i u čemu će biti uspješni.

Nadamo da vam je ovaj kratki intervju pomogao u boljem nošenju sa školskim opterećenjem. Pratite i dalje našu stranicu jer vam za početak ljeta spremamo novi serijal.

*Više saznajte 20.5.2021. na našem instagram profilu: @novinarski_par